Granice nam pokazuju sta mi JESMO, a sta NISMO; za sta jesmo odgovorni a za sta nismo; sta je NASE a sta NIJE NASE.
Odgovorni smo ZA sebe, a PREMA drugima (a ne ZA druge).
Granice nam omogucavaju da jasno vidimo sta je nase vlasnistvo da bismo mogli da o tome vodimo racuna.
Granice nisu zidovi (koji nas potuno izoluju), vec ograde ciji je zadatak da zadrze DOBRO unutra, a LOSE izvan nas. Te ograde imaju i kapije, koje sluze da mozemo da izbacimo LOSE (ono sto nam steti), a primimo DOBRO (ono sto nas hrani) spolja.
Sta se sve nalazi unutar nasih granica (za sta smo sami odgovorni)?
1) Nasa osjecanja,
2) Nasi stavovi i uvjerenja,
3) Nase ponasanje,
4) Nasi izbori,
5) Nase vrijednosti,
6) Nasi limiti
7) Nasi talenti,
8) Nase misli,
9) Nase zelje,
10) Nasa ljubav
Najvaznija rijec za postavljanje granica je NE! I u Bibliji pise da onome koga volimo treba da kazemo NE (« Ne, to ponasanje je lose i ja ne zelim da ucestvujem u tome. »)
PROBLEMI SA GRANICAMA
Postoje cetri osnovna tipa ljudi u vezi sa granicama (i mnogobrojne kombinacije) :
1) POPUSTLJIVI: Oni koji losem kazu DA (koji ne mogu da kazu NE)
Ukoliko roditelji nauce djecu da je postavljanje granica LOSE i da ne treba reci: ne, ne slazem se, necu, prestani, to je pogresno, to je lose, ne diraj me – u stvari ce ih onesposobiti da se suprostave losim ljudima i da zastite sebe od drugih.
2) ONI KOJI IZBJEGAVAJU: Oni koji dobrom kazu NE (koji ne mogu da cuju DA od drugih)
To su ljudi koji nisu u stanju da zatraze pomoc od drugih, koji su granice zamijenili sa zidovima, tako da nemaju kapije kroz koje bi mogli da izbace iz sebe ono sto im steti i dozvole ono sto bi im pomoglo.
(Posebno je teska kombinacija popustljivog izbjegavaca koji govori DA losem, a NE dobrom.)
3) ONI KOJI KONTROLISU: Oni koji ne postuju tudje granice (oni koji ne mogu da cuju NE od drugih)
To su ljudi koji ne zele da preuzmu odgovornost za svoje zivote i zato osjecaju potrebu da kontrolisu druge i prebace odgovornost na njih. Uglavnom su sami nedisciplinovani i imaju poteskoca da kontrolisu svoje impulse i zelje. Postoji dva osnovna tipa kontrolera :
- Agresivni: oni koji pokusavaju da natjeraju cijeli svijet da se prilagodi njima i traze od drugih da se promijene ;
- Manipulatori: oni koji manipulisu drugima, ubjedjuju, zavode da bi postigli svoj cilj
Jedini lijek za njih je da se pusti da iskuse posljedice svoje neodgovornosti.
4) NEOSJETLJIVI: Oni koji ne cuju potrebe drugih – koji ne mogu da kazu DA drugima
Postoje dvije osnovne grupe :
- Oni koji ne podnose to sto su i sami nezadovoljni, pa zato ignorisu potrebe drugih,
- Oni koji su toliko zadubljeni u svoje zelje i potrebe da potpuno iskljucuju druge (narcisoidni)
DESET PRIRODNIH ZAKONA U VEZI SA GRANICAMA
1) ZAKON SJETVE I ZETVE
Mi mozemo pokusati da prenebregnemo ovaj zakon tako sto cemo umjesto nekog drugog preuzeti njegovu odgovornost (placati njegove « racune » fizicki, emotivno ili duhovno), a zauzvrat ce ta osoba moci da nastavi da se neodgovorno ponasa. Pri tome, ne vrijedi da se toj osobi suprotstavljamo, grdimo je i napadamo, jer time nanosimo bol samo sebi, a ne njoj i nece biti nikakvih rezultata. Jedini lijek je da tu osobu prepustimo prirodnim posljedicama njenog ponasanja, odnosno da prestanemo da se « mijesamo » u ovaj prirodni zakon.
2) ZAKON ODGOVORNOSTI
Mi treba da volimo jedan drugog. Ali ne da budemo drugi. Ja ne mogu da osjecam tvoja osjecanja. Ja ne mogu da mislim za tebe. Ja ne mogu da sazrijevam za tebe. Samo ti to mozes. Jedan od nacina da se bude odgovoran PREMA drugoj osobi je da se postave granice za necije destruktivno i neodgovorno ponasanje.
3) ZAKON MOCI
Svako ima moc u sebi da prizna svoju gresku, da se pokaje. Buduci da niko drugi to ne moze da uradi za nekoga, jedino sto je u nasoj moci je da promijenimo svoj nacin na koji se odnosimo prema necijem neprihvatljivom ponasanju, odnosno da ne dopustimo da neciji destruktivni obrazac ponasanja utice na nas. Kada osoba uvidi da to vise ne djeluje na nas, mozda ce osjetiti potrebu da se i sama promijeni.
4) ZAKON POSTOVANJA
Ponekad je problem u tome sto mi osudjujemo tudje granice i onda ocekujemo i da oni osudjuju nase. Ako volimo i postujemo ljude koji nam kazu NE, onda ce i oni voljeti i postovati nase NE.
5) ZAKON MOTIVACIJE
Kada dajemo - da li dajemo iz ljubavi (takvo davanje nas cini radosnim i ispunjenim) ili iz nekog drugog motiva (sto cini da se osjecamo lose i iscrpljeno)? Evo nekih mogucih motiva:
- - Strah od gubitka ljubavi ili napustanja,
- - Strah od necije ljutnje,
- - Strah od usamljenosti,
- - Strah od gubljenja slike o sebi kao «dobroj osobi»,
- - Osjecaja krivice,
- - Osjecaja da moramo da vratimo nekome nesto zauzvrat,
- - Potrebe za odobravanjem (roditeljskim ?),
- - Pretjerane identifikacije sa bolom druge osobe (osobe koje se nisu pomirile sa svojim gubicima i zivotnim razocarenjima osjecaju tudju bol narocito intenzivno)
6) ZAKON PROCJENE
Neke stvari mogu da nas bole, a da nam ne nanose stetu, a druge da nam prijaju, ali su za nas stetne (na pr. popravljanje zuba je bolno, ali je vrlo korisno). Kada postavljamo granice, moramo vrsiti procjenu njihovog stvarnog efekta i biti na taj nacin odgovoran prema drugome. To je tezi put, jer cesto dovodi do sukoba (lakse je izbjegavati konflikt), ali se «celik ostri pomocu celika », a sukob i istina su nam cesto potrebni da bismo se razvijali kao licnosti.
7) ZAKON PROAKTIVNOSTI
Nakon sto smo godinama bili popustljivi i pasivni, dozvoljavajuci da nam neko povredjuje granice, faza reaktivnosti u kojoj nas dugo potiskivani bijes eksplodira je neophodna, ali nije dovoljna za uspostavljanje zdravih granica. Ukoliko predugo budemo bijesni zbog toga sto smo bili zrtva, moguce je da zaglavimo do kraja zivota u mentalitetu zrtve. Zato se postavljanje granica treba shvatiti kao PROAKTIVNO djelovanje, okrenuto ka buducnosti. Proaktivni ljudi vise govore o tome sta vole, zele, za sta se zalazu i sta ce da urade, za razliku od onih koji govore o tome sta mrze, sta im se ne svidja i sta nece.
8) ZAKON ZAVISTI
Problem sa zaviscu je to sto nas ona fokusira na stvari IZVAN nasih granica, na tudju teritoriju koja nije u nasoj zoni odgovornosti. Time zanemarujemo svoje odgovornosti, a to nas uvijek ostavlja praznog srca.
9) ZAKON AKCIJE
Bez obzira na sva znanja o granicama koja imamo, nista ne moze zamijeniti akciju i praktikovanje tih znanja. Moramo da uradimo svoj dio posla, nema drugog rjesenja.
10) ZAKON IZLOZENOSTI
Mi svi posjedujemo svoje unutrasnje granice i one imaju velikog uticaja na nas zivot, htjeli mi to da priznamo ili ne. Da bi ih drugi ljudi postovali treba da ih obznanimo i iskomuniciramo sa drugima oko nas, ali vrlo cesto, iz straha, mislimo da je bolje da ih sacuvamo za sebe i ucinimo tajnim. Zato se, umjesto da posteno kazemo NE, pasivno povlacimo pred dragim ljudima, a u sebi stvaramo otpor i nezadovoljstvo.
MITOVI O GRANICAMA - Fikcije koja izgledaju kao istine
1) Ako postavim granice – sebican sam
Pravilno postavljene granice u stvarnosti povecavaju tvoju sposobnost da brines o drugima. Nase potrebe su nasa odgovornost. Potrebe drugih ljudi su njihova odgovornost.
2) Granice su znak hriscanske neposlusnosti
Umjesto da se, zato sto je to navodno hriscanski, nikome ne suprotstavljamo, znajte da unutrasnje NE potire spoljasnje DA – i da se onda samo radi o popustljivosti. Ako ne mozemo reci iskreno NE, nismo sposobni reci ni iskreno DA.
3) Ako postavim granice – drugi ce me povrijediti
Tacno je da ce neko mozda biti povredjen i ljut, moze da vas mrzi (pogotovo ako se radi o kontrolerima). Granice su u stvari odlican « lakmus test » za kvalitet vasih odnosa sa drugima.
4) Ako postavim granice – povrijedicu druge
Granice su odbrambeno, a ne oruzje napada na druge. Ako su pravilno postavljene njima nije cilj kontrola, napad ili povredjivanje druge osobe. Ovo nije jasno samo onima koji zele vas da kontrolisu ili da sa vama manipulisu. Takodje je vazno da svako izgradi kvalitetne odnose sa vise osoba, kako bi imali kome drugome da se obratimo kada nam jedna od tih osoba nije dostupna (jer ima svoga posla).
5) Postavljanje granica znaci da sam ljut
Ljutnja i bijes su siguran znak da su vase granice povredjene, da ste u opasnosti da budete povredjeni ili da neko zeli da vas kontrolise. Kada osobe sa povredjenim granicama pocnu da ih uspostavljaju, iznenade se koliko unutrasnjeg bijesa osjecaju (radi se o « starom »bijesu). Granice u stvari smanjuju bijes – one sprecavaju da do bijesa dodje. Don’t get mad. Set limit!
6) Kada drugi postave granice to me povrijedi
Svoje unutrasnje povrede (iz djetinjstva najcesce) mi “prebacujemo” tj. projektujemo na druge ljude. Zato je vazno da imamo nekoliko dubokih, vaznih veza. To omogucuje tim vaznim osobama u vasem zivotu da mogu nekada da vam kazu NE bez osjecaja griznje savjesti zato jer vi nemate kome drugom da se obratite. Neki ljudi se toliko naviknu na to da ih drugi spasavaju da pocinju da misle da je njihovo blagostanje neciji drugi problem.
7) Granice izazivaju osjecaj krivice
Jedna od najvecih prepreka u postavljanju granica prema drugima u nasem zivotu je nase osjecanje OBAVEZE (prema roditeljima, rodbini). Ideja koja stoji iza toga je da, zato sto smo od njih nesto primili, duzni smo da im to vratimo na neki nacin. Medjutim, “poklon” podrazumijeva da je dat bez ikakve uzvratne obaveze i da smo im duzni samo ZAHVALNOST (ako se ocekuje nesto vise od zahvalnosti, poklon nije dat od srca nego u ocekivanju neke koristi od nas).
8) Granice su vjecne a ja se bojim da tako spalim sve mostove za sobom
Granice ne moraju biti vjecne, jer je svako nase NE samo nase i mi ga mozemo promijeniti kada god to pozelimo.
KONFLIKTI ZBOG POSTAVLJANJA GRANICA
GRANICE U PORODICI
Kada vas odnos sa jednom osobom u porodici moze da utice na vas odnos sa drugom osobom, znaci da granice nisu pravilno postavljene (dajete previse moci toj osobi u svom zivotu).
Mnogo brakova se raspadne zbog nesposobnosti jednog partnera da postavi jasne granice sa clanovima svoje prvobitne porodice (roditeljima ili bracom i sestrama). Radi se o sindromu “vjecitog djeteta”.
TRIANGULACIJA – je nesposobnost da se rijesi konflikt izmedju dvije osobe, pa se zato u sukob uvlaci treca, od koje se trazi da odabere stranu. Radi se o problemu sa granicama, zato sto treca osoba nema sta da radi u tom konfliktu, konflikt se produzava, ne rijesava, ljudi se ne mijenjaju i stvaraju se nepotrebna neprijateljstva. Jednostavan nacin da se ovo izbjegne je da uvijek prvo popricate sa osobom sa kojom imate konflikt. Tek tada, ukoliko je potrebna pomoc da se nadje rjesenje, obe ove osobe mogu zajedno otici kod trece po savjet.
Dobro postavljene granice nas stite od ljutnje i ogorcenosti. Treba davati, ali i voditi racuna da to bude u skladu sa nasim mogucnostima.
Stari problemi sa granicama (iz djetinjstva) nastavljaju se i u zivotu odraslog covjeka. Clanovi porodice su u stanju da vas trenutno vrate u stare obrasce ponasanja samim svojim prisustvom i pocinjete da reagujete po automatizmu (po sjecanju umjesto iz pozicije odrasle i zrele osobe). Da biste to promijenili, prvo treba da identifikujete ove « porodicne grijehe”, osvijestite svoje ponasanje i svoje nezadovoljene potrebe i promijenite nacin na koji sa njima postupate. Vazno je da u ovom procesu vidite SEBE kao problem (a ne druge) i pronadjete koje vase granice su povrijedjene ( i zasto, koja vasa potreba nije zadovoljena), a zatim nadjete rjesenje (pustite DOBRO unutra, a izbacite LOSE napolje). Oprostite kome treba da oprostite. Vazno je da naucite da, ubuduce, ODGOVARATE, a ne da nesvjesno REAGUJETE.
Raditi nesto dobro za nekoga, onda kada je to vas slobodni izbor, jaca vase granice. U suprotnom slucaju, ne radite nista dobro, samo dozvoljavate lose i to iz straha od necije reakcije.
GRANICE SA DJECOM
Granice uce djecu za sta su ona odgovorna, a za sta nisu. Takodje ih uce da kazu NE drugima i da znaju da prihvate NE od drugih.
Zasto su djeci potrebne granice? Najvise da bi zastitili sebe.
Kada roditelji djeci dopustaju da im ona kazu NE i da ne budu kaznjeni zbog toga sto se ne slazu sa njima, oni im omogucavaju da vjezbaju kako da postavljaju svoje granice, te ih uce da nece izgubiti ljubav onih koje vole, samo zato sto se ne slazu sa njima. Zahvaljujuci tome, dijete ce isto tako moci da kaze NE svojim vrsnjacima kada pokusaju da ga uvuku u nesto, odnosno znace da zastiti samog sebe. U obrnutom slucaju, kada djetetu nije dozvoljeno da kaze NE svojim roditeljima jer se, na primjer, majka uvrijedi (ili duri), a otac razbjesni, dijete nece znati kako da se zastiti, te ce najvjerovatnije nauciti da se PRIVIDNO ne suprotstavlja roditeljima i da ne postavlja svoje granice. Iako spolja sve moze da izgleda u redu, a dijete svi vide kao dobro i poslusno, puno postovanja prema roditeljima, tek u tinejdzerskom dobu ce se STVARNO vidjeti kakav je karakter izgradilo.
Granice pomazu djeci da nauce koje su njihove potrebe, a koje su potrebe drugih ljudi.
Mozemo im pomoci da razviju osjecaj o tome sta im je potrebno tako sto cemo :
- dozvoliti im da pricaju o svojoj ljutnji,
- dozvoliti im da izraze bol, gubitak i tugu, a da ne pokusavamo da ih razvedrimo i da pricamo o njihovim osjecanjima,
- ohrabriti ih da nam postavljaju pitanja i da se ne ponasamo da sve znamo,
- ih pitati sta osjecaju kada vidimo da su se povukli i osamili, pomoci im da izraze svoja osjecanja,
- prestati da se pretvaramo da je sve divno i krasno zbog lazne slike saradnje i bliskosti u porodici.
Mudri roditelji ce dozvoliti svojoj djeci da prodju kroz « patnju u sigurnom okruzenju», tako sto ce ih pustiti da prozive, njihovom uzrastu prilagodjene, posljedice odredjenog ponasanja (pustiti dijete da ode u skolu bez zadace, umjesto sto ga ucimo da ce se to i bez njega rijesiti, naravno uz nasu pomoc).
Djeca treba da nauce da postuju granice drugih i da im drugi nisu uvijek na raspolaganju (cuvaju im ledja i dostupni su na svaki njihov poziv), sto im pomaze da se okrenu prema sebi i svojoj unutrasnjoj snazi, umjesto da ocekuju uvijek pomoc spolja.
Jer zivot uvijek nadje nacina da nas nauci nase lekcije! Evo kako postepeno ucimo da cujemo NE :
- 1. NE od roditelja
- 2. NE od brace i sestara
- 3. NE od ucitelja
- 4. NE od skolskih drugova
- 5. NE od sefova i nadredjenih
- 6. NE od partnera
- 7. NE od zdravstvenih problema (ukoliko ne vodimo racuna o sebi)
- 8. NE od policije, sudova, cak do zatvora
Sto prije naucimo da postavljamo svoje i postujemo granice drugih, to je bolje i lakse po nas.
Postovanje granica uci djecu da VOLE druge ljude, bez toga ce ona postati opsjednuta sobom i zeljeti da kontrolisu druge.
Od 11- 18 godina zapocinje process odvajanja od roditelja.
Umjesto da ih kontrolisete treba da na njih uticete.
Povecavate im slobodu, ali i odgovornost.
Pregovarajte fleksibilnije o restrikcijama, zabranama i posljedicama.
Tinejdzeri treba ,sto je moguce vise, da SAMI postavljaju svoje granice u odnosima, rasporedu, vrijednostima i novcu, ali i da trpe prave zivotne posljedice prelazenja tih svojih granica.
SPOLJNJI OTPORI (OD DRUGIH)
BIJES/ LJUTNJA/ GNIJEV
Ljudi koji se ljute ili su bijesni zbog suocavanja sa necijim granicama, su ljudi sa problematicnim karakterom. Okrenuti samo sebi, oni misle da svijet postoji samo zbog njih i njihovog komfora. Oni su ti koji imaju problem, a ne vi ! Insistiranje na granicama je dobro za njih, jer ih uci tome da postuju druge ljude (ono sto nisu naucili u svojoj porodici).
Sta uraditi ako imamo posla sa njima :
- - ostati odvojen od njihovog bijesa je od vitalne vaznosti,
- - ne treba URADITI nista (pogotovo ne ih spasavati, traziti njihovo odobrenje, objasnjavati im),
- - obezbjediti sistem podrske za sebe (drugi ljudi),
- - ne dozvoliti ljutoj osobi da izazove ljutnju kod vas,
- - biti spreman da se fizicki udaljis "Shvatam da si ljuta sto necu da uradim to za tebe. Zao mi je sto se tako osjecas. Kako mogu da ti pomognem?"
- - biti spreman na rizik da ta osoba prekine potpuno vas odnos kada shvati da vise ne moze manipulisati vama.
KRIVICA
Poruke krivice su najubojitije oruzje u arsenalu osoba koje vole da kontrolisu druge ljude – « Eto, mozda kad umrem i ne bude me vise, mozda ce ti biti zao ! ». Radi se cesto samo o prerusenom BIJESU. Ponekad sadrze i osjecanje tuge i povredjenosti.
Ako krivica djeluje na vas, priznajte sebi da je to VAS problem, a ne njihov.
Ne objasnjavajte i ne pravdajte se (to rade samo djeca koja su nesto skrivila), samo saopstite svoju odluku.
Budite asertivni i interpretirajte njihove poruke kao da imaju veze sa njihovim osjecanjima: “Zvucis kao da si ljuta. Jasno mi je da te je ovo razocaralo…”
Ako budete REAGOVALI, znaci da ste odustali od svojih granica. Prestanite da reagujete, samo pokazite empatiju: «Cini mi se da ti je tesko u ovom trenutku. Zelis li da pricamo o tome.»
POSLJEDICE I KONTRA-POTEZI
Kada odlucite da uspostavite granice, treba da ste svjesni rizika od odgovora druge strane i da se pripremite za to. Evo nekih :
BOL DRUGIH: Oni ce osjetiti gubitak i bol i, ako ih volite, bice vam tesko to da gledate. Ali vase granice su potrebne i vama i njima, a mozda ce ih natjerati da porade na svojoj neodgovornosti.
OSUDE: "Kako si mogla to da mi uradis?" Plakace, duriti se, biti ljuti. Ipak, ne zaboravite da vas oni osudjuju zato sto od vas traze nesto sto je VASE (ne njihovo). Ako pokusavaju da vas okrive za nesto za sta su sami odgovorni, suprotstavite im se !
STVARNE POTREBE: Postoje granice u onome sto moze i sto ne moze da se da drugome ! Postoje slucajevi kada vase slomljeno srce zeli da da (neko koga volite je u stvarnoj potrebi), ali cete, ako to ucinite, vi sami propasti. Saosjecajte sa ljudima u takvoj situaciji, uputite ih nekome ko im moze pomoci i molite se za njih.
OPROSTAJ I POMIRENJE: Uvijek treba da oprostimo (to je nesto sto radimo u svom srcu i za nas same, nije nam potrebna ta druga osoba). Medjutim, ne moramo uvijek da postignemo pomirenje. Za pomirenje je potrebno dvoje i nije dovoljno da se kaze : Izvini. Potrebno je ponovo uspostaviti povjerenje i vidjeti stvarnu PROMJENU ponasanja.
UNUTRASNJI OTPORI
U glavi vrtimo « kad bi samo… », umjesto da postavimo jasne granice. Ako ljutnja drugih moze da vas natjera da odustanete od svojih granica, to samo znaci da u glavi jos imate neku ljutitu osobu koje se jos uvijek plasite.
KRIVICA
Ovdje se cak i ne radi o pravoj emociji kao sto je strah, vec o necemu sto vas sprecava da uradite pravu stvar i drzi vas tu gdje jeste.
Prvo morate priznati da imate taj problem – ta fantazija gotovo sigurno dolazi iz vaseg djetinjstva, kada su vasi roditelji izgledali svemocni. Shvatite da ste izmanipulisani i tada cete biti u stanju da to prebrodite. Koraci su sljedeci:
- 1. Preuzmi vlasnistvo nad svojom krivicom,
- 2. Osiguraj sistem podrske,
- 3. Ispitaj odakle dolaze te poruke krivice,
- 4. Osvijesti svoj bijes,
- 5. Oprosti osobi koja te je tako kontrolisala,
- 6. Postavi granice,
- 7. Nauci nove informacije o krivici – zamjeni stare misli u glavi sa novima,
- 8. Uradi neke stvari koje su u redu ali cine da osjecas krivicu,
LJUTNJA
Ljutnja je prvi znak da su nam granice povrijedjene. Ako nismo u stanju da se naljutimo to je znak da se bojimo „odvajanja“, do kojeg dolazi kada kazemo istinu.
Kada naucimo da volimo tudje granice, znaci da smo dovoljno zreli da se suocavamo sa svojom sebicnosti. Kada stitimo blago drugih ljudi, radimo na sebi i tome da ne budemo sami sebi cilj i svrha. Kada volimo tudje granice, to povecava nasu sposobnost da brinemo o drugima.
Kada vam je jednako lako da kazete NE kao i da kazete DA, na dobrom ste putu ka sticanju zrelosti u postavljanju granica.
Ako ti neko nesto trazi, a ti nisi siguran da to mozes dati « radosnog srca », da li prije kazes DA ili NE?
Zreliji odgovor je NE, jer je bolje da kazes ne, nego da obecas, a da se kasnije ispostavi da to ne mozes da uradis. Ljudi sa narusenim granicama, obecaju, a onda ili sa pola srca to urade ili, jednostavno, ne izvrse obecanje.
Ljudi sa zrelim granicama, kada nesto rade (ili daju) rade to RADO i SLOBODNO, iz SRCA !
